Najbolji koncert

Dobio sam prijedlog da napišem tekst na temu najsvirka, pa sam skužio da od cca 1000 odsviranih koncerata ne mogu odabrati jedan najbolji, ali ih ima puno koji se ubrajaju u kategoriju „naj“: najgori, najemotivniji, a bogme i koncert najopasniji po život. Hajmo redom…

Prvo kratki uvod da stavim stvari u perspektivu. Većinu koncerata sam odsvirao sa grupom Scorpion – profesionalnim gažerskim sastavom specijaliziranim za praćenje pjevača s hrvatske estrade. Najviše smo radili sa Severinom (od 1998-2004) i Vesnom Pisarović (do dana današnjeg), a imali smo prilike zasvirati i s mnogim drugim izvođačima. Puno smo svirali samostalno (u klubovima i kao „rock-svadba“ bend), a nažalost prestali smo prije godinu i pol dana jer je umro Darko – naš pjevač/bubnjar, vođa i pokretačka sila. Ugasili smo i website pa nemam linkove, ali puno video i audio zapisa i dalje postoji u bespućima interweba.

Svirka pred najbrojnijom publikom
Najveći broj ljudi bio je na masovnim dočecima sportaša – sa Severinom smo dočekali Vatrene iz Francuske kao i Gorana Ivaniševića na splitskoj rivi nakon osvajanja Wimbledona. Broj publike se procjenjuje na cca 100.000. Od većih koncerata to su sportske dvorane – Dom sportova, Zetra – par desetaka tisuća (mislim da je Zetra sa 17.000).

Ajme kako smo bili mladi. I kosati.

Ajme kako smo bili mladi. I kosati.

Svirka s najmanje publike
Nije neki spektakl ako kažem da smo imali nekih gaža po birtijama koje su bile jako slabo posjećene, ali i na početku naše suradnje sa Severinom znalo je biti gadno. Sjećam se svirke u diskoteci u Sloveniji: 27 prodanih karata. Ne trebam niti spominjati – lokalni menadžer (prekupac) je uredno poslije svirke uzeo svoj postotak.

Najdraže svirke
Mali klubovi s veselom i pozitivnom ekipom. Npr kao ova svirka u Piafu, Petrinja:

ili ova:


(ovo je jedna snimka i gaža na kojoj sam svirao Les Paul).

Svirke kad se dobro zafrkavamo na pozornici:

najbolje je kad je zafrkancija na bini

najbolje je kad je zafrkancija na bini

glupiranje na pozornici mi je očito ustaljena praksa...

glupiranje na pozornici mi je očito ustaljena praksa…

Svirke s jazz big bendom:

 

Najmrže svirke

  • Masovke. 30 bendova koji se smjenjuju jedan za drugim na pozornici; često bez ikakve tonske probe. Snađi se druže… Posebni paradoks kod takvih svirki je što se obično svira pred ogromnim publikama, često ide i uživo TV i radijski prijenos. Jako je teško kvalitetno odraditi nastup u takvim, lošim tehničkim uvjetima; najviše pomaže iskustvo. Jako pomaže i ako poznaješ tonca. Mi smo kao bend dugo „u industriji“ i stekli smo dobru reputaciju, što je značilo da pojedini ton majstori koji su prepoznali našu kvalitetu uzimaju nas kao referencu i na masovkama upravo odrade osnovnu tonsku probu s nama. Razlog za to je što kao bend imamo zdravi osnovni zvuk svakog instrumenta, izrazito smo disciplinirani tijekom tonske probe i realni u zahtjevima.
Lijepo izgleda ali ovakve svirke su logistički i tehnički obično stresne. :(

Lijepo izgleda ali ovakve svirke su logistički i tehnički obično stresne. 🙁

  • HTV uživo. Govorim o periodu oko 2000. godine – HTV je tada bio nevjerojatna nakupina nesposobnosti i lošeg stava. Često smo svirali u TV emisijama uživo, u svim emisijama u kojima se to moglo i nakon nekoliko bolnih susreta s nesposobnom ekipom i neadektvanom opremom smo odlučili dovesti svaki puta svoju opremu i svojeg ton majstora. Čak i tada, nakon što bi HTV tehničaru dali samo stereo izlaz s gotovim mixom bi “majstori” to znali upropastiti…
  • Ledene svirke na otvorenom, bez grijane pozornice. Najgori primjer: samoborski fašnik prije cca 5-6 godina. Bilo je tako hladno da se toncu pivo zaledilo u plastičnoj čaši nakon 15 minuta. Umjesto planirana dva odvojena seta, organizator nam je (kad smo već svirali 40 minuta i potpuno se smrzli) rekao neka ipak sve odsviramo u komadu jer je publici hladno i žele ići kući. Zadnjih 30 minuta sam svirao potpuno smrznutih prstiju, uopće nisam imao osjećaj u rukama, i pola tonova/akorda sam fulao… Užas.

Na ovom dočeku Nove godine očito nije bilo tako jako zima čim se smijemo.

Na ovom dočeku Nove godine očito nije bilo tako jako zima čim se smijemo.

Najemotivnije svirke

  • Svaka svirka na kojoj sam svirao svoje autorske pjesme – jednostavno, kad sviram svoju glazbu poseban je osjećaj; posebno mi je stalo.
  • Nastup sa Severinom u preuređenoj diskoteci u Sinju. Ne sjećam se točno okolnosti; ako se ne varam to je bilo nakon neke stanke u koncertima (možda zbog one famozne afere s “filmićem”) ali znam da je publika toliko bila oduševljena i toliko pozitivne energije slala da je Sevka nakon treće pjesme stala i počela ridati na pozornici. Čak i mi u bendu smo osjetili tu nevjerojatnu pozitivnu energiju i naježili se, a mogu misliti kakav emocionalni tsunami je ona proživljavala. Fascinantno.

 

Najbolja turneja
Bez ikakve dvojbe – turneja sa Severinom i Petrom Grašom po Australiji 2000. U mjesec dana smo imali 9 svirki a sve ostalo je bio (odličan) turistički provod, zahvaljujući širokogrudnim organizatorima. Svirali smo u Sydneyu (3 puta), Adelaideu, Melbourneu, Brisbaneu, Canberri.

Sydney - Harbour bridge

Sydney – Harbour bridge

Highlight turneje su koncerti Joe Zawinula. U Melbourneu smo upoznali šefa izdavačke kuće Vorticity Records koji nas je uveo na Zawinulov koncert u Melbourneu 2000. Dani (klavijaturista) i ja smo sjedili u prvom redu, metar udaljeni od Zawinula. Koncert je bio nevjerojatno *ebeno magičan. Nakon tjedan dana smo se vratili u Sydney gdje je taman došao i Zawinul sa svojim bendom. Dani i ja smo silom odveli cijeli bend, Sevku i Grašu na koncert – i svi smo bili ponovno oduševljeni. Sjećam se kako je Grašo, totalno fasciniran, izjavio: „a ja sam mislio da znam svirati i pjevati…“. Najdivnije od svega je što su nas se svirači iz Zawinulovog benda (koji je tada svirao u sastavu Amit Chatterjee,Victor Bailey, Manolo Badrena, Nathaniel Townsley ) sjetili i prepoznali nas i pitali nas kako naša turneja napreduje?!? 😀

Grupa Scorpion, Sevka i Grašo u jazz klubu The Basement, Sydney

Grupa Scorpion, Sevka i Grašo u klubu The Basement, Sydney

Svirka s najviše PR-a
Odlučio sam napraviti glupu facu i zaškiljiti baš u trenutku kad sam spazio fotografa. Pravo mi i budi. 🙂

Glupa faca za kameru. 1, 2, 3 - škiiilj! :)

Glupa faca za kameru. 1, 2, 3 – škiiilj! 🙂

Najčudnije svirke
Često smo svirali na čudnim mjestima, pod čudnim okolnostima; evo primjera.
Korporativna svirka u Ljubljani, sve super, fini ljudi. Nakon prvog seta dođu nas pristojno pitati: “a kad ćete svirati one vaše?”. Koje naše? “pa one vaše – dalmatinske”. Da skratim: Manager nas je prodao kao “dalmatinski” bend, a nije nam rekao. Do kraja večeri smo pokušali odsvirati svaku Oliverovu, Mišinu i klapsku pjesmu koje smo se mogli sjetiti. 🙂

Najopasnija po život
Doček Gorana Ivaniševića na splitskoj rivi – pozornica je bila na cca 5 metara visine, na brzaka izgrađena i tako se ljuljala da je postojala velika šansa da se sve sruši. Do pozornice smo se dovezli Darkovim autom – za vrijeme svirke smo gledali kako se kreteni penju na krov auta i oduševljeno skaču, a potom, isto valjda zbog specifično retardiranog načina iskazivanja veselja, aktiviraju protupožarni aparat i sipaju sadržaj po autu. Rezultat: ogromna šteta na limariji (krov, hauba) i polupani auto potpuno u bijeloj boji…

hvala Ivi Lanča Joldić na prijedlogu teme. 🙂

Ako imate komentar, pitanje ili prijedlog za neku temu, pliz napišite u prostor ispod teksta. Hvala!

Facebooktwittermail